ĐUBRENJE I PRIHRANA ULJANE REPICE

Uljana repica je kultura koja ima specifične zahteve prema hranivima i za postizanje visokih prinosa i iskorišćenje potencijala, preporučeno je primeniti metodu obračuna potrebnih količina hraniva za date uslove što se postiže analizom zemljišta i predviđenim prinosom po jedinici površine. Najvažnije je da đubrenje bude dobro izbalansirano odnosno da u svim fenofazama svoga rasta i razvića biljka ima dovoljne količine hranljivih materija, što predstavlja garanciju visokih i stabilnih prinosa. Na efikasnost jesenjeg đubrenja uljane repice u najvećoj meri utiču količina i kvalitet đubriva, pa se preporučuje upotreba kompleksnih NPK  đubriva. Koja količina đubriva će se primeniti zavisi od količine azota koja se unosi, što je obično oko 30-40 kg/ha. U koliko se primeni previše azota, uljana repica se tokom jeseni može razviti više nego što je potrebno tj. javlja se bujnost i manja otpornost na mrazeve.                                                   Količine hraniva za uljanu repicu su oko:

  • 120-160 kg/ha N
  • 80-120 kg/ha P2O5
  • 140-180 kg/ha K2O

                                                                                                                                        U prizvodnji uljane repice prihrana predstavlja jednu od najvažnijih tehnoloških mera. Prihrana se može obaviti jedanput ili u dva navrata. Veći deo azota treba dati u prvoj prihrani a manji u drugoj. Uglavnom, većina proizvođača obavlja samo jednu prihranu i to neposredno nakon zime, pred početak vegetacije. Prednost prihrane u dva navrata ima na laganim peskovitim zemljištima, ukoliko nakon prve prihrane padnu obilne ili dugotrajne padavine pa se azotna đubriva zbog toga isperu. Prihrana uljane repice se obavlja u kritičnim fazama pojačanog rasta i razvoja, kada biljkama treba osigurati veće količine pristupačnih biljnih hraniva. Prihranom se biljkama prvenstveno daje azot iz mineralnih đubriva, koji je brzo i lako dostupan. Uljana repica ima veće potrebe za azotom i fosforom tokom njenog intezivnog rasta i razvoja, dok kalijum ima važnu ulogu u otpornosti uljane repice prema niskim temperaturama, a najveće potrebe za kalijumom ova biljka ima za vreme cvetanja. Kod uljane repice fosfor omogućuje početni brži rast i razvoj i usevi dobro ishranjeni fosforom ujednačeniji su i ranije dozrevaju, a kvalitet zrna je povećana. U koliko je obavljena osnovno i predsetveno đubrenje, u prihrani će biti dovoljno primeniti samo azotno đubrivo.                                                                          Od mikroelemenata za uljanu repicu najvažniji je bor. On ima značajnu ulogu tokom oplodnje cvetova. Bor je takođe važan za bujan i kvalitetan razvoj korena, stabljike i lista, a znatno utiče  i na povećanje svih komponenti prinosa. Ovaj elemenat se može primeniti na jesen u obliku folijarnog đubrenja. Uljana repica ima velike potrebe i za sumporom, koji je neophodan u sintezi ulja, a bitnu ulogu ima i pri sintezi hlorofila. Njegov deficit kod useva uljane repice može uzrokovati znatno smanjenje prinosa.

 

 

 

Autor: PSS Sombor | Objavljeno: 22. 01. 2021. u kategoriji novosti